427

Krk

Krk – Kosići – Bajčići – Linardići – Milohnići – Brzac – Vrh – Salatići – Krk (zapadno zaleđe grada Krka)

Karakteristike

Dužina:

32,9 km

Uspon:

675 m

GPX download

Najzelenije područje otoka Krka njegov je zapadni dio kojim, prateći prometnice, prolazi ova atraktivna staza. Za to se područje, prema talijanskom izvorniku, ustalio naziv Šotovento, sugerirajući tako predio prirodne otočne zavjetrine prošaran pašnjacima, gustim šumama i maslinicima što ga čini idealnim odredištem biciklista.

Staza pruža dvije alternativne trase, a kojom će se na posljetku voziti, ovisi isključivo o kondiciji biciklista. Uzimajući u obzir dužu dionicu, ona uz grad Krk, iz kojeg kreće, povezuje još sedam pitoresknih, za otok karakterističnih, naselja izvorno očuvane urbanističke strukture.

Polazeći iz Krka, sa sportskog centra, ulicama Slavka Nikolića i Stjepana Radića, vozi se prema izlazu iz grada i spaja na državnu cestu D102 čija se trasa slijedi sve do skretanja prema naselju Kosići kojim dominira župna crkva sv. Mihovila (Mihaela) arkanđela. Biciklirajući u okrilju gustog zelenila dolazi se do sljedećeg naselja – Bajčići kroz koje trasa lagano vijuga, prateći uokolo razasut pitomi urbani pejzaž, i to sve do spoja s državnom cestom D104, koja zaobilazeći Nenadiće i Žgaljiće vodi do raskrižja na kojem biciklisti odlučuju hoće li avanturu nastaviti prema zapadu te tako obići čitavu stazu ili se pak odlučiti za put prema istoku i povratak u Krk. Svi oni koji odluče nastaviti istraživati Šotovento, najprije će obići naselje Linardići za koje se smatra da je nastalo još u 15. stoljeću, a čiji centar čuva župnu crkvu sv. Fuske nastalu krajem 19. stoljeća pregradnjom starije kapele sv. Antuna Pustenjaka.

Iz Linardića put vodi prema obližnjem naselju Milohnići koje krasi crkva Majke Božje od zdravlja obilježena jednostavnim pročeljem sa zvonikom na preslicu, a podignuta početkom 20. stoljeća. Biciklisti, potom, nastavljaju u smjeru naselja Brzac, gdje prolaze uz još jedno sakralno zdanje – kapelu sv. Petra sagrađenu krajem 17. stoljeća. Po izlasku iz tog omanjeg mjesta, slijedi svojevrsna nagrada za izdržljivost – dionica obuzeta zelenilom, obrađenim poljoprivrednim površinama, prekrasnim maslinicima i gromačama, koja bicikliste spušta prema uvali i luki Vela Jana. Zasluženi odmor, među usidrenim brodicama, negdje na polovici odrađene staze, provodi se uz ugodan morski zrak te pogled na kanal Srednja vrata i zapadnu obalu susjednog otoka Cresa. Povratak prema Krku najprije je obilježen usponom do Linardića, a potom i laganim bicikliranjem zelenim predjelima iznad Pinezića i Skrbčića sve do Vrha gdje se u Kući Krčkog pršuta pruža mogućnost degustiranja prvog hrvatskog proizvoda registriranog na razini Europske unije. (Krčki pršut trajni je suhomesnati proizvod od svinjskog buta, bez zdjeličnih kostiju, suho salamuren morskom soli i začinima, sušen na zraku bez dimljenja te podvrgnut procesima sušenja i zrenja u trajanju od najmanje godine dana. Njegova specifičnost leži u umijeću proizvođača koji se pri proizvodnji koristi isključivo tradicionalnom recepturom.) T

rasa potom vodi kroz obližnje Salatiće do polja Kimpi gdje se prolazi uz istoimenu lokvu koja obiluje močvarnom vegetacijom (šaševima i lopočima), a dom je, odmaralište i gnijezdilište raznim vrstama vodenih ptica. Ta je lokva nekada služila za navodnjavanje okolnih polja i napajanje stoke. Prije dolaska na cilj, može se kod trgovačkog centra Plodine na ulazu u Krk susresti i kameni zid za koji se u početku smatralo da pripada ostacima zaboravljene crkve sv. Petra koja se prvi put spominje u prvoj polovici 14. stoljeća, no s obzirom na njegovu arhitekturu zaključeno da se radi o starijem (možda kasnoantičkom) objektu.